nije za svakog

Dobrodošli na moj blog

25.11.2011.

The life won't wait!

Prestala sam da se raspravljam do beskraja i sa strascu. Odgovorim sa dva do tri argumenta. Ako ne upali, ili ne razumijem ja, ili osoba/osobe s kojima raspravljam, sto se dalje svodi na bespotrebno trosenje rijeci, vremena i zivaca. Zasto su rasprave o Bogu, seksu, ljubavi, situaciji na globalnom nivou odjednom postale manje vazne, tek toliko da ih se argumentuje sa dvije-tri recenice? Shvatih da postoji samo jedna bitna rasprava u situacijama u kojima se ja nalazim kad se raspravlja - rasprava koja ujedinjuje sve ostale rasprave, rasprava koja je iznad i veca od svih, jer sve ostale sadrzi u sebi - zivot!
John Lennon rece: "Zivot je ono sto ti se desi dok si zauzet pravljenjem drugih planova". Dok pravimo planove, ne vidimo da zivot prolazi kraj nas, odnoseci svaki pojedinacni, neponovljivi momenat u nepovrat, dok se ne prezdere tim momentima i umre. Dok pravimo sve te velike planove, zaboravimo da su oni od male vaznosti naspram onih planova koje zivot sam ima. Mali je tvoj plan da sutra kupis auto i kucu i budes sretan, ako se to jutro i ne probudis. Mali su svi nasi planovi kojima smo postali podanici, kojima smo podali svoj zivot da bi jednog dana dosegli srecu. Svaki dan se bojimo, koliko god toga bili (ne)svjesni- da cemo ostati bez posla, kako cemo zivjeti ako nam umre neko blizak, sta cemo ako se razbolimo... Dok pokusavamo naci odgovore za nesto sto ce se desiti, ili mozda i nece, zivot i dalje prolazi. Ne ceka! On nikada i nikoga ne ceka! Koliko puta ste pomislili "samo da prodje ovaj dan/ ova zima/ ova godina"? To vrijeme koje jedva cekamo da prodje, vise se nikad nece vratiti. Zasto onda trosimo momente u nepovrat i kockamo se sa jednim i jedinim zivotom koji imamo? Vjerovatno smo, ili glupi, ili imamo suludu misao da smo izuzeci.

21.08.2011.

the room

to je samo moja soba, samo obicna soba puna boli i suza.

10.08.2011.

love never pays off

ljubav se nikad ne isplati. :(

10.08.2011.

back to black

vjerovala sam. zaokupljena mislju da se ljubav mora cuvati, gajiti kao biljka, razmisljala sam na koji nacin da se popravim da sacuvam i unaprijedim nas odnos. do veceras nisam shvatila da sto vise ti dajem, dobijam manje od tebe. da, to je taj besmisleni obrnuto-proporcionalni odnos u ljubavi koji razlikuje ljude od pingvina, onaj omjer sto je kriv za svu ljubavnu nesrecu u svijetu.
...i tako to donese kraj ljeta. ode sunce i doslovno i metaforicki. i dodju opet vjetrovi, dodje zima i pokoje pivo u kombinaciji s cigaretom dok zlostavljam zglobove i kicmu na kompjuteru, praveci samo neophodne pokrete. na posao... i opet nazad. a onda... onda bijeg od realnosti, bijeg u virtuelni svijet counter-strike-a, blogova, portala, filmova...
da, to sam ja - amy winehouse!

19.06.2011.

Rekoše da vrijeme ima čudnu moć da oduzme vrijednost svim osjećajima...

Kao prvo, odvratno je da na ovaj blog dolazim napisati nesto samo onda kad se osjecam lose. To znaci da mi je glavna inspiracija tuga. A otprilike me najjace inspirise za...
Kao sto spomenuh, vrijeme oduzima vrijednost osjecajima, tako procitah upravo i slozih se. Sjecam se svoje prve zaljubljenosti, prvih dodira, prve strasti. Sjecam se i svoje prve prave ljubavi, prvih iskrenih osjecanja posvecenosti i zelje za prihvatanjem uloge andjela cuvara samo toj osobi. Medjutim, petnaesta zaljublenost nije kao prva, kao ni petnaesta strast, ni petnaesta "ljubav". Sjetih se one recenice iz Sex i grada u kojoj junakinje serije tvrde da covjek moze svega jednom ili dva puta imati pravu ljubav u zivotu. To nije zato sto covjek nije dovoljno sretan da nadje osobu koja mu odgovara, ili sto nije dovoljno fleksibilan da se prilagodi nesavrsentsvu pertnera/ice, nego zato sto kad jednom osjeti pravu ljubav, poslije toga ta vrsta osjecanja otupi... Bas kao sto otupi i strast u odnosu na onu prvu. Eto, tako ja gledam na tu cudnu sposobnost vremena da oduzima vrijednost osjecanjima.
I sad... Mrzim cinjenicu da je moj zivot slika izlizane strasti i ljubavi.

01.03.2011.

Not my words, but that's how I feel...

"Svaka rec je vrlo prosta ali meni stvarno dosta,
tvoja reka sada tece ispod moga krhog mosta.
Zna da preplavi da pretera pa natera da bezim nadjem novi
put tada u glavi svojoj rezim,putem ovim svezim novo
poglavlje zivota opet otvaram,novu rimu bacam
svatim sve je prolazno za moje stanje opasno
sta je ovde svrha,opet dosli smo do vrha do vrhunca
zaslepljen od Sunca,stvarno mi je muka sledeca stanica
Dunav nedostupna luka i tvoja hladna pojava mi dodje kao odjava
najava recenica sa puno laznih poruka za svagde kao pouka
o tesim sebe samog doduse sad od prasine formira se talog
i ko kroz maglu navirem trazim
novi odsjaj za naredno iskustvo sto mi dodje kao podsticaj
.Trazim novu priliku da obrisem tvoju sliku,i ne verujem
nikom moje predrasude sude ljudima.I svima mozda nepravedan budem,
trazim tvoja opravdanja neki kazu to su sto su.Tu su misli i reci
koje nikad ne bih rekao jos kao lazna reka ti bi pored mene tekla
i nove lazne reci koje trpeo sam dugo,novi list je okrenut zbogom moja tugo!!!


Dal da verujem u reci ne znam sta da cinim laznim recima se divim
mozda tebe lazno krivim.Dal sam upravu?Pogled zamisljen i gledam ne znam sta da mislim osecanjima se predam.Sta se krije iza svakih laznih
reci?Dal sam korak blize sreci?Sta se moze reci...Idem svojim ocima
tamo gde nisam vise nocima.Tvoja slika tamni sto u mojoj glavi pociva
gubim opet smisao strpljenje,danas opet sam razocaran idealan
svet tebi hteo sam da docaram.Lepotom novom ocaran sto brzo
zna da dodje,tako dodje tako ode kud je strane tamne vode,ja ne zelim
nove tame sada lecim svoje rane.Cekam svoju srecu mozda meni ipak
svane.Sve je povrsno i nigde nema boje koje daju malo srece
pa u mome srcu stoje vec se laznih reci boje.Pa to moje srce pogadja!!!
Nesvesno se krecem putem, sta se sa mnom dogadja ali nigde
nema puta opet predjem preko svega.Ja sam taj sto guta ove nesrece
pa posrce i srece nove trazi slusa nove lazi.Kaze veruj mi, ma vazi samo duso kazi.Nemam vise motiv nemam ni strpljenja za nova pomirenja....Za neke nove stvari ja i dalje onaj stari sto se ne menja kroz sene sto se probija kroz
stene mog zivota eto vidis bas divota.


I dok idem pored mora sve je ko nocna mora.I da mi ti nedostajes to
priznati se mora.A tek sam sad shvatio sta si ti ustvari,necu da te vredjam samo mi se pesma kvari.Bila je izuzetak i ostala u glavi,bezobzirno bice koje naivno se
pravi.Kajem se za sve sto sam uradio za tebe,sto sam izborio preko
reci na papiru za tebe sam se borio.A od tebe samo poruka hladna kao led
sada moje psovke teske dosle su na red.Pljujem koga stignem jer dugo
ja sam cutao mislio o tome dok po obali sam lutao.Oprosti mi Boze ako
sam pogresio.U izlivu svog besa o nekog se ogresio.Probleme svoje resio kada bez tebe ja sam ostao,za iskustvo vise cvrsci covek ja sam postao.Bitka
moja izgubljena nema opravdanje,ni za moje teske reci ni tvoja lazna sranja
ni za moje lepe reci sto za tebe ja sam rekao,nisi bre ti andjeo lazan
utisak sam stekao,ali pesme koje ostaju su deo mog zivota,za sve sto sam
rekao nikad nije me sramota!
Lazne reci bol me prestaje ali novi opet nastaje reka laznih reci sad me sa drugom stranom rastaje da li da ti verujem?Necu da preterujem tvoja pojava je
lazna, tvoja laz je sada snazna!!!"

Samo sam copy/paste, nisam imala strpljenja biti lektor i ispravljati stamparske greske i znakove interpunkcije.

14.02.2011.

Vrijeme je da postanem leptir!

Volim svoju ljusturu, tu je bilo tako lijepo, sigurno i toplo. Ali vrijeme je da je napustim i odem u hladni svijet pun mogucnosti.

...nadam se samo da cu moci letjeti.

14.02.2011.

I loved you!

Voljela sam tvoje nokte. Voljela sam tvoje tijelo, tvoj osmijeh, tvoje zubice. Voljela sam sve na tebi. Sad mrzim mnogo toga. Mrzim sto ce mi se pokvariti hrana, jer ne mogu da je jedem. Mrzim sto mi je istruhla paprika i voce. Mrzim sto nisam oprala sudje. Mrzim sto su jastuk i krevet postali neudobni. Mrzim sve one setnje na koje ne mogu otici. Mrzim sto nisam stavila puder i sto nisam bas najljepse majicu ispeglala. Mrzim ovu kišu vani, zato sto vjerodostojno pred svima slika stanje mog duha.

13.02.2011.

moje poslovice :D

najgora kletva u ljubavi je sto covjek zaboravi koliko vrijedi. onog momenta kad se toga prisjeti, ljubavne muke su gotove :).

13.02.2011.

Jos jedna žalopojka

Covjek ne moze da nadje srecu u sebi i odna pocne traziti (ljubav) nekog ko ce ga usreciti...
I sad, ne placem zbog tebe, placem zbog jos jednog pada, zbog jos jedne sumnje u postojanje onog "do kraja zivota".


Stariji postovi

<< 11/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930